Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe zive tvojim zivotom.
I ono sve sto ti bje, cu i sto sni
gori u njima istim zarom, ljepotom i cistotom.   Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima zive.
Mi smo svi presli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
trazenja, i svima jednako se dive.   Sa svakim nesto dijelis, i vise vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i cisti,
kao djeca sto ne znaju jos ni svojih imena.   I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su nasi sami iz zajednickog vrela.
I hrana nam je duse iz nase opce zdjele,
i sebicni je pecat jedan nasred cela.   Stojimo covjek protiv covjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmusa,
a nasa krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija dusa.   Strasno je ovo reci u uho oholosti,
no vrlo srecno za ocajnicku srecu,
da svi smo isti u zloci i radosti,
i da nam breme kobi pociva na plecu.   Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu sto jezdi,
pa kad cu ipak biti tamo u mojoj biti?   Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam siljak s vrha zrtvovan u masi;
O Vasiono! ja zivim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braci.  
(Tin Ujevic)