Po rubu rubova
koračam laganim korakom
sanjiva i ranjiva
sigurna
u balans bez oslonca ..
s lijeve strane
netko broji brojanice
s desne
netko broji kovanice
svijet koji me gleda
iz žabljeg rakursa
dok ja žongliram
bosih nogu
prohodanih tisuću puta
kroz među- gorja
kroz močvare crno bijelih mogućnosti
pune gladnih pijavica
žednih krvi
koju duša nema
samo tijelo...
Po rubu rubova
koračam
do konačnog pravorijeka
udarca o drvo stola
bez porote u klupama
bez žamora u gledalištu
samo ja
i Netko
tko jedini
sve moje korake
sa mnom
korača
i jedini
srce moje
shvaća...
bglavac
irida
edin.kecanovic
