Gle! Pleše li to svjetlo koje se probija kroz krošnje šume?
Zelena svježina umiva moje lice.
Ne, oči me varaju, ne, nemoguće...
ne, umor me svladava, granica do sna je tanka.
Ma mora da je snoviđenje drijemeža,
na mahovini mekoj,
pod starim hrastom,
moćnim.
Ili ipak!? To vile šume plešu!?
U zanosu života koji buja...
...dok mene san povlači
u svjetove čudesne.
Slika: Boris Pecigoš - Ples šumskih vila, 2006., akril na platnu, 50 x 60 cm.
P.S. Koliko vila vidite na slici? :-)
.