Trenutak je došao,
da zaplešeš ples vatre svoje,
eonima čekan..
Zapleši, plamenom svoje duše
besmrtno se zavrti,
i budi snažnija od života,
jača od smrti..
koracima sagori
tlo koje drhti
pod stopalima vrelim tvojim,
sagori nebesa, vrelim dahom
svojim..
Sve što nije, neka
prestane biti,
ti si plamen,
koji se nigdje
ne može sabiti..
O, plamena moja,
sagori vrelinom svojom
nečist ovoga svijeta,
uništi bezdan tame
koji guta dušu
ovog planeta.
Ti si vječno JEST,
u svemiru koji te voli,
ja, tek maleni plamičak
koji vatri tvojoj
ne može da odoli...