Svojom pjesmom, svojim stihom,
gori pjesnik vatrom tihom,
I što mu je pjesma duža,
miris širi kao ruža.
Sve stihove i sve pjesme,
pruža svima - ko iz česme.
Gladnog hrani, žednog poji,
neuhranjenog pjesmom goji.
Napuštenom on je nada
putniku je poput hlada.
Koga god se pjesnik takne,
s njega brige brzo makne.
Pjesme pjeva radost širi,
kao vjetrić tiho piri.
Pjesme pjeva sreću nosi,
onome što travu kosi,
i onom što vodu nosi.
Ako želiš sretan biti,
bglavac
irida
