dok se jesen putevima šeće
sa strepnjom prebrojavam ptice
uvenulo gledam cvijeće
vjetar hladni miluje mi lice
možda su zastale na nekoj žici
prije dalekog i dugog puta
pjesnik se raduje svakoj ptici
dok bespućima svojim luta
poneka se možda
sakrila u pjesmu
da tu sklopi oči
bijela ptica mira
sa snom će doći
plamenac ljubavi
Feniks iz pepela
dostojanstvene rode
što nebeskim
prostranstvima...brode
nedostaju pjesniku krila
da i sam ka nebu poleti
u pticu se pretvori
pjesmom.. odupire se sjeti..