Pjesnici su kao izumrle biljke
što nestale su bez traga
legenda i hir
nekog uspavanog maga
pjesnici su kao voda
što kamen strpljivo dubi
niz padine teku
u ponoru trag im se gubi
još pokoji kao duh tumara
bespućima svoje mašte
I od oblaka sliku stvara
zvijezde što se lašte
pjesnici su otišli odavno
umorile ih uzaludne riječi
još se samo pokoji
usudi most duge prijeći
postali su sjene
putokazi
zarasli u dubokoj travi
a stihove im
u mravinjak... raznose mravi
olovno ovo vrijeme
ne da im da prodišu
tek među zvijezdama
oni svoj trag napišu...
bglavac
edin.kecanovic
