|
TAMNA NOĆ Strofe u kojima duša pjeva sretnu sudbinu koju je imala da prođe kroz tamnu noć vjere do ujedinjenja sa svojim zaručnikom. 1. Za tamne noći jedne, Sa strepnjom, a u ljubavnome žaru, O sretne li mi sreće! Neopažena krenuh, Kad već mi kuća u snu mirovaše. 2. U mraku, al' bez straha, Uz tajne ljestve dobro prerušena, O sretne li mi sreće! U mraku i skrivena, Kad već mi kuća u snu mirovaše. 3. U sretnoj noći onoj, U tajnosti da nitko ne vidje me Nit i ja išta gledah, Bez drugog svjetla, vođe, Do onog od kog plamtjele mi grudi. 4. A ono vodilo me Sigurnije od svjetla podnevnoga Do mjesta gdje me ček'o On kog sam dobro znala, U predjel gdje se nitko ne pojavi. 5. O noći što bi vođom! O noći ljupkija od zore rane! O noći koja spoji Miljenicu s Dragim, Miljenicu u Dragog pretvorenu! 6. Na grudima mi cvjetnim, Što samo za njeg čuvale se vjerno,Nasloniv glavu usnu: Ja milovah ga nježno, A cedrova lepeza zrak mu slala. 7. Zrak s kruništa visokog. Dok njegovu ja mrsila sam kosu, Sa svojom rukom mirnom Po vratu tapšao me,
|
|
ŽIVIM, AL NE U SEBI Kople duše koja žudi da vidi Boga. Živim, al ne u sebi: Živjeti tvoj život smijem I mrem s boli što ne mrijem. 1. U sebi ne živim već, |
Život bez Boga ne prija,
Mrtav on, ne živim ni ja;
Kako dakle živjeti?
Tisuć smrti podnijeti!
Samo Bog je život, mnijem
I mrem s boli što ne mrijem.
2. Ovozemni život taj
Smrtni život, živa smrt je
Dokle život s tobom strt je,
Doživotni smrtni jad.
Mili Bože, što ću sad?
Bolje žiće ufat smijem
I mrem s boli što ne mrijem.
3. Daleko sam od tebe:
Kako život da imam
A da smrti ne kušam,
Kako god mi gorka bila?
Jao meni, majko mila,
Gorku kob ja dalje pijem
I mrem s boli što ne mrijem.
4. Riba iz vode kad izađe,
Olakšicu sebi nađe:
U smrt ona brzo pade
I zaštitu smrt joj dade
Za svoj život smrti takvoj
Nadati se ikad smijem
I mrem s boli što ne mrijem.
5. Kad olakšat sebi mnim
U Otajstvu da te gledam,
Žalosti se većoj predam:
Ni tu te uživat neću!
To zadaje muku veću
Što vidjet te ne umijem,
I mrem s boli što ne mrijem
|
6. Kad uživam, Gospode, Nadom da te vidjet hoću, |
Vidim i svu moju zloću
I bol mi se podvostruči
Te strah samo mene muči:
U nadi kad živjet mnijem,
Ja mrem s boli što ne mrijem.
7. Prekini mi život noći,
Bože, daj mi život dana,
Ne drži me prikovana
Tako čvrstim verigama;
Gle, muči me želja sama
Vidjet te u tminam tijem
I mrem s boli što ne mrijem.
8. Ko nad smrću plakat hoću
Nad životom svojim bijednim,
Dokle god me vezom jednim
Veže uza zemlju grijeh moj.
Kad će biti, Bože, oj
Reć po istini da smijem:
Živim, jednom već, ne mrijem?
|
ZNAM IZVOR VODU Pjev duše koja klik će u spoznaji Boga po vjeri. |
Premda svud tama vlada,
Znam izvor-vodu s vje
čnog vodopada.
1. Taj vječni izvor skriven je u sjeni
Al, premda tama vlada,
Znam dobro mjesto gdje klju
ča u meni.
2. U mrkloj noći životnoga toka,
Premda svud tama vlada,
Znam: vjerom primam svježinu potoka.
3. Početka nitko ne poznaje njemu
Al, premda tama vlada,
To dobro znam: početak on je svemu.
4. Znam: on ljepotom sja u mjeri punoj
I, premda tama vlada,
Nebo i zemlja kupaju se u njoj.
5. Znam: nema dna nit kraj se s krajem spaja,
Premda svud tama vlada,
Nit itko bezdan dogleda do kraja.
6. Sjaj njegov vje
čni nikad ne prolazi
I, premda tama vlada,
Znam: sve nam svjetlo od njega dolazi.
7. Vodena sila bujno svud se svraća
I, premda tama vlada,
Znam: nebo, zemlju, i pako zahvaća.
8. Voda iz vrela s kog se potok rađa,
Premda svud tama vlada,
Znam: ista svud je i od svake slađa.
9. I vječni ovaj izvor skrit ostaje,
I premda tama vlada,
|
U živom kruhu nama život daje. 10. Na ovu vodu zove sva stvorenja, Jer svuda tama vlada, Da napoje se sve do zasićenja. |
11. Izvore živi, živa željo moja,
Premda svud tama vlada,
U živom kruhu ja te vidim sada
|
UĐOH, NI SAM NE ZNAM KAKO |
Kople od istog autora o jednom slasnom motrenju.
Uđoh, ni sam ne znam kako,
I ostadoh preneražen
Jer svijet znanja bi premašen
1. Uđoh tamo ne znam kako,
No, kad tamo vidjeh se,
Ne prepoznajuć se lako,
Razumjeh tu malne sve;
No što tu sve čuje se
Neću nipošto da kažem
Jer svijet znanja bi premašen.
2. O miru i blagosti
Znanje b'jaše savršeno:
U svoj osamljenosti
Izravno je uliveno,
I toliko tajanstveno
Te ostah preneražen
Je svijet znanja bi premašen.
3. Natopljenim sebe vidjeh,
Sabranim i izdvojenim,
Te se nimalo ne stidjeh
Priznat osjeta lišenim,
A duh vidjeh neshvaćenim
Shvaćanjem kako je spašen,
Jer svijet znanja bi premašen.
4. Tko tu pravo stigao je
Nad sobom se razočara,
Procjenjujuć znanje svoje
Sada vidi da se vara,
Pa zalihe nove stvara,
I ostaje preneražen,
Jer svijet znanja bi premašen.
5. Tko na više sveđ putuje
Shvaćat može sve to manje:
Taman oblak rasvjetljuje
Mrkle noći tamno zdanje;
Stoga i maleno znanje
Sve napušta preneražen
Jer svijet znanja bi premašen.
6. Vrlo snažno u sebi je
Neshvaćeno shvaćanje;
Nikakvo ga kadro nije
Prevladat raspravljanje;
|
Ne shvaća mudrovanje |
Razum neznanjem ukrašen,
Jer svijet znanja bi premašen.
7. Uzvišenost je takova
Tog shvaćanja čudesnog,
Da sposobnost nikakova
Ne stiže do vrha tog;
Samo svevišnji je Bog
Sposobnošću tom ukrašen
Gdje svijet znanja bi premašen.
8. Ako želiš, čuj i to:
Vrhovno je znanje cijelo
Prodiranje duboko
U bit Božju, jer zacijelo
Božje milosti je djelo
Kad ostaneš preneražen
Jer svijet znanja bi premašen.
Žarom gore mi sve moći 1. Duša mi je već lišena |
Od stvorene svake stvari:
Iznad njih su svi joj čari;
I nad sobom uzvišena
Vječnog Boga samo mari.
Za me će se reći stoga
Ko najveću čast što primam
Misleći na vječnog Boga:
Bez oslona oslon imam.
2. Premda vlada tama mnoga
U životu smrtnomu,
Ne vidim zla u tomu,
Jer bez svjetla zemaljskoga
Pripadam nebeskomu.
Ljubav to životnija je
Što sljeplje jesu oči,
Što duša predanija je
Bez svjetla u mrkloj noći.
3. Takva čuda ljubav stvara
Otkada mi je u cijeni:
Zlo il dobro je l' u meni,
U sladost se sve pretvara
I duša se sva izmijeni.
Tako njenom u plamenu
Bez svjetla se krijese oči,
Stubokom se sve pokrenu,
Žarom gore mi sve moći.
|
VRHUNAC SAVRŠENSTVA 2. Zaboraviti stvorenja, Da se Stvoritelj zna, U nutrini svetog bdjenja Ljubav nek je ljubljena. |
bglavac
edin.kecanovic
