USAMLJENI STRANAC

Usamljeni stranac u tišini luta
između planina i mora put jave i sna.
Sputava ga kiša, vjetar, brige razne
zaštitu traži stranac torbe prazne.
Upire ka nebu pogled svoj blag
U nadi iščekujući bljesak sunca drag.
Sunca sjaj na licu putnika
snagu će mu dati na putu traženja.
PRIJATELJA traži, ispunjenje svojih snova
koji će ga pratit put života svoga.

PJESMA O NAŠEM PRIJATELJSTVU

Imati prijatelja dar je neba.
Znak je ljubavi Boga spram čovjeka.

Mene Bog dragi veoma ljubi
Jer je Tebe meni dao.

Da budeš tu kraj mene,
Sa mnom skupa K njemu da kročiš.
Zajedno mi smo jači.
Zajedno, sila smo Božje!

Božje smo oruđe i Ti i ja
Za ostvarenje jednog mu plana.

Za sada obrisi tek znani su meni
Ali molit ću ga da mi jasno progovori.

Što da Ti i ja za Njega učinimo,
Na koji način da ga sobom proslavimo.

Spas svih ljudi Njemu je mio
Nijedan nesretan na zemlji da bude.

U sebe se zagledajmo
Kakve darove mi posjedujemo.
Ne drijemajmo, za bližnje ih upotrijebimo
Jer pozvani smo da ko Krist ljubimo.

Ljubimo ih srca čista, gorljiva, radosna
I tako hodit ćemo mi putem savršenstva.

Sa onim što imamo, što mi jesmo
Oca nebeskog proslavljajmo, duše bližnjih spašavajmo.

APOSTOLI LJUBAVI BOŽJE mi budimo
I s tim mislima u tisućljeće treće smjelo zakoračimo

PRIJATELJ JE PRONAĐEN

Usamljeni stranac više ne luta.
I nije više usamljen.
I prestao je biti stranac.

Jer nebo mu se osmjehnulo:
Prijatelj žuđeni je pronađen.
Srce je sad mirno, posve.

Nesigurnost, tuga, iščezli su
Osmjeh lice krasi,
A nosnice upijaju dah života.

Hvala Bogu, priča je lijepog kraja.
Bogu hvala, ljubav zaista postoji.
Iz nje iznikoše prijatelj taj predivni.

RADI ČEGA SRCE MOJE TITRA

Upoznah novo lice,
Nova osoba u život mi uđe, neprimjetno,
Tiho, ne znam otkud dođoše
I tko mi poslaše to divno iznenađenje.

Ja sretan sam - još jedan prijatelj
Čvrsto zagazi na put života moga;
Ja blažen sam - primih stisak ruke tople
Na licu mladom, čilom osmjeh čarobni sretoh.

Srce mi titra, krv kroz žile strašno juri:
Biće moje opet u visine blažene vinulo se.
Dan moj boju dobiše, onu najomiljeniju mi.
Ne hodam, ja skakućem po tlu zemlje ove!

Ah, Gospod me opet na divan način ljubi
Kad čovjeka meni jednakog u život mi šalje
Spremnog da me prihvati, razumije, razveseli,
K Njemu ponese na krilima povjetarca blagog.

GDJE JE LJUBAV, PRIJATELJSTVO
ONDJE JE I BOG!

Danas susretoh živog Boga!
Otkrih mu lice pravo:
Ljubav je to sama
Da, ocean ljubavi!

Večer bijaše pala, kiša je romorila,
Zrak topao - ugodan trenutak.
Tada mi se otkriše Bog.
Otkrih ga u stisku ruke
Koju pružih Prijatelju svome
Suputniku usred zemlje ove.

Moj duh visoko, visoko je bio
Dok u isto vrijeme mir čarobni
Krasio je srce moje.
Ja u ruci imao sam ruku Prijatelja
Koj' me ljubi silno
Koj' na me misli često
Koj' se za me Bogu moli!

Tako danas susreh svoga Boga.
Zbilja, on nečujno je došao:
Tišina je vladala u kutku svakom
Samo disanje osobe dvije se čulo
I ništa više.

Veličanstveni je dolazak Božji k ljudima
Kojima On je na mjestu prvom
Koji ga traže iskrena srca
Koji ljube ga nadasve dušom svojom.
           *
Večeras se k meni Bog svratiše.
Po mome Prijatelju k meni dođoše
I zato neka pjesma ova ječi svagda:
Gdje je ljubav, prijateljstvo,
Ondje je i Bog!