Pjesma za te napisana
ti se smiješiš na odlasku
onako sjetno i bolno
neka magla u tvojim očima
a ja ...obeshrabrena
u mojim budnim noćima
sa pogledom djeteta
kojem su uzeli igračku

pjesma za te napisana
u kojoj smjestila se ulica
sa drvoredima divljih kestenova
moj grad.. nekog davnog lica
i mnogo neostvarenih snova
što su odlepršali
s jeseni
sa zakašnjelim lastavicama

pjesma za te napisana
bez mog htijenja
kao da je godinama
sažela vrijeme
i pretvorila se u riječ
kao da smo još jednom
morali prijeć
mostove
kroz ulicu uspomena

pjesma za te napisana
a tebe odnijeli krajolici
zarobili te nečiji drugi osmjesi
odrasla djeca
što u mrežu od oblaka satkanu
hvataju neke davne leptire
i samo krila vire
ne želeć se primirit
u nepostojanju