Prijatelju dragi
Ti što prolaziš svakoga jutra
Pored ljudskog bića imena neznana
Pomišljaš li možda na svoje bolje sutra
Ili su razmišljanja ova srcu tvomu strana.
Okrećeš li glavu
Sa istočne na zapadnu stranu svijeta
Tražeći bogatstvo, poznanstvo i slavu
Jer ovaj sirotan nešto je
Što pogledu tvomu smeta.
Prijatelju mili
Zar u njegovim očima ne primjećuješ brata
I zar ruka koja pruža stručak uveloga cvijeća
Ni novčića vrijedna nije, a kamoli tvojega zlata
I što za tebe znače milostivost i sreća.
Koračamo dalje
I ostajemo stranci udaljenih svjetova
Tek okružen gomilom ljudi posegnuti ćeš u džep
Na glas izreći kako ti je žao
I da sve je karma, sulud zbroj nepoštenih spletova
Danima ćeš prepričavat',
Što si sve i koliko si dao.
A svi smo isti
Kada ogolimo tijelo i poskidamo svoje halje,
Vodom isperemo prašinu i mulj
Vjerovat' ćemo da smo čisti.
Razlikovat će nas možda, jedan malen' žulj
Otisak na Duši što stvoren je onoga dana
Kada pogled tvoj odlutao je
S istočne na zapadnu stranu
A siromaha ostavio si sama.
irida
bglavac
