Prijatelju dragi

Ti što prolaziš svakoga jutra

Pored ljudskog bića imena neznana

Pomišljaš li možda na svoje bolje sutra

Ili su razmišljanja ova srcu tvomu strana.

 

Okrećeš li glavu

Sa istočne na zapadnu stranu svijeta

Tražeći bogatstvo, poznanstvo i slavu

Jer ovaj sirotan nešto je

Što pogledu tvomu smeta.

 

Prijatelju mili

Zar u njegovim očima ne primjećuješ brata

I zar ruka koja pruža stručak uveloga cvijeća

Ni novčića vrijedna nije, a kamoli tvojega zlata

I što za tebe znače milostivost i sreća.

 

Koračamo dalje

I ostajemo stranci udaljenih svjetova

Tek okružen gomilom ljudi posegnuti ćeš u džep

Na glas izreći kako ti je žao

I da sve je karma, sulud zbroj nepoštenih spletova

Danima ćeš prepričavat',

Što si sve i koliko si dao.

 

A svi smo isti

Kada ogolimo tijelo i poskidamo svoje halje,

Vodom isperemo prašinu i mulj

Vjerovat' ćemo da smo čisti.

Razlikovat će nas možda, jedan malen' žulj

Otisak na Duši što stvoren je onoga dana

Kada  pogled tvoj odlutao je

S istočne na zapadnu stranu

A siromaha ostavio si sama.

 

(safiris.blog2007)