Daleko od srca
Voljene svoje, pjesnik–ratnik
Zadubljen u mislima,tone
U virove duboke,
Kao suze hladne,
U pustinje beskrajne,
Kao oči što skrivaju
Tajne!
Ptica što juri kroz vjetrove snažne
Zvijer što kida osjećaje prazne
Da kazni,da slomi,da zgazi,da smori
Da ugasi mržnju što kao vatra gori
Da zapali ljubav što se za zrak bori
Da zamrači strah sto dušu mori
Da osvjetli nadu u jutarnjoj zori
I da Besmrtno Djelo iz pepela stvori!
Maximilijan M. Makiaveli