Vatro koju ljudi gledaju u noći, u
dubokoj noći,
Vatro što goriš a ne griješ, što svijetliš a ne
pališ,
vatro što letiš bez tijela, bez srca, koja ne
poznaš ognjišta ni kolibe,
vatro što prozireš između stabla palmi, tebe
priziva čovjek koji ne pozna strah.
Tko ti je otac, vatro čarobnjaka? Tko ti je
majka, tko te othranio?
Ti si sama svoj otac, i sama svoja majka, ti
prolaziš i ne ostavljaš traga.
Tebe ne rađa suho drvo, ti ne daješ pepela
djevojkama, ti umireš i ne umireš.
Duša što luta pretvara se u tebe, i nitko to
ne zna.
Vatro vračeva, Duše podzemnih voda, Duše
zračnih visina,
plamenu koji sjajiš, krijesnico što osvjetljavaš
močvaru,
ptico bez krila, stvari bez tijela, Duše
vatrene sile,
čuj moj glas; jedan čovjek bez straha te
priziva.
bglavac
edin.kecanovic
