Pjesma šume

 

Šuma stara svečanost slavi

Za prigodu tu obukla najljepšu odjeću

Sprema se za pir

Jer jesen polako ide u svoj mir.

Grane se ispreplele kao ruke sretnih bića

Pa se nježno njišu i tiho uzdišu.

lagano ko list što ga vjetar vije

lebdim prema svjetlu u zagrljaju vjetra

dok mi kose lepršaju

igre vjetra prihvaćaju.

Nježna svjetlost probija kroz grane

Pa me nosi dalje u vrhove same

Pred očima mojim otvorio se prizor

U dubine stare šume raspjevane.

Uz zvukove vjetra, te najljepše harfe

Nježno, meko ko u krilu majke

Zatreperi šuma tiho, skoro nečujno

A vjetar nježno uspavanku zuji

Pjesmu stare šume dok jesen buji.

Slušajući nježne zvuke, poželim tu ostati

U toj šumi raspjevanoj dušu odmoriti.