ZARUČNICA TRAŽI ZARUČNIKA

 Po ležaju svome, u noćima, tražila sam

onoga koga ljubi duša moja,

tražila sam ga, ali ga nisam našla.

 2      Ustat ću dakle i optrčati grad,

po ulicama i trgovima tražit ću

onoga koga ljubi duša moja:

tražila sam ga, ali ga nisam našla.

 

 3      Sretoše me čuvari koji grad obilaze:

»Vidjeste li onoga koga ljubi

    duša moja?«

 

 4      Tek što pođoh od njih,

nađoh onoga koga ljubi duša moja.

Uhvatila sam ga i neću ga pustiti,

dok ga ne uvedem u kuću majke  svoje,

u ložnicu roditeljke svoje.

Zaručnica

 5      Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,

srnama i košutama poljskim,

ne budite, ne budite ljubav moju

dok sama ne bude htjela!

 

PJESMA TREĆA:

ZARUČNICU DOVODE ZARUČNIKU

Pjesnik

 6      Što se to diže iz pustinje kao stup dima

iz kâda smirne i tamjana

i svih prašaka mirodijskih?

 

 7      Gle, to je nosiljka Salomonova,

oko nje šezdeset kršnih momaka

između najkršnijih u Izraelu.

 

 8      Svi su vični mačevima,

za rat su izvježbani,

svakome je sablja o boku

zbog opasnosti noćnih.

 

 9      Sebi je prijestolje načinio

    kralj Salomon

od drveta libanskoga.

 

10     Stupove je napravio od srebra,

naslon od zlata,

sjedište od grimiza,

unutra je sve ukrašeno ljubavlju

    kćeri jeruzalemskih.

11     Izađite, kćeri sionske, i vidite

    kralja Salomona

pod dijademom kojim ga mati

    ovjenčala

na dan svadbe njegove,

na dan radosti njegova srca.