(zaručnica)

Čujem dragoga svojeg.

Evo ga dolazi,

Preskačući preko gora,

Prelijećući preko brda.

Dragi je moj nalik na gazelu,

I na mlada srndaća.

 

I već je iza našeg zida,

I gleda u prozore,

I viri kroz rešetke!

 

Moj dragi se oglasi

I reče meni:

"Dodji,  ljubavi moja.

Ljepotice moja,dodji!

Jer zima je prošla;

 

Kiše su prestale

I nema ih više.

Po zemlji se pomalja cvijeće.

Došlo je doba vesela pjeva;

I čuje se grgut grlice.

Na smokvi izbijaju plodovi;

I miriše procvala loza.

Dodji,ljubavi moja,

Ljepotice moja,dodji!

(zaručnik)

Golubice moja,skrivena 

u stijenju,

U vrletnim zaklonima,

Pokaži mi svoje lice,

I daj da ti čujem glas!

Jer glas ti je mio,

A lice dražesno!

(zbor žena)

Uhvatite nama lisice,

Malene lisice,

Što pustoše vinograde,

Jer vinogradi naši cvatu!

(zaručnica)

Moj ljubljeni je moj,

A ja sam njegova;

On stado svoje pase medju

ljiljanima.

Prije no zapuše vjetar dana,
I iščeznu tmine,

Vrati se,ljubavi!

I budi poput gazele

I mlada srndaća,

Na Gorama Saveza!

 

Noću sam na ležaju svojem

Tražila onoga

Kojega mi srce ljubi.

Tražila sam,

I nisam ga našla!

 

Ustat ću,i obilaziti ću Gradom,

I tražit ću

Po ulicama i po trgovima

Onoga kojega mi srce ljubi.

 

Tražila sam,

I nisam ga našla!

Sretoše me straže,

One koje gradom kruže:

"Jeste li vidjeli onoga

Kojega mi srce ljubi?"

 

I tek što ih prodjoh,

Ja nadjoh onoga

Kojega mi srce ljubi.

Zgrabila sam ga,

I nisam ga puštala,

Dok ga ne uvedoh

U dom majke svoje,

U sobu one koja me zače.

(zaručnik)

Zaklinjem vas,

Kćeri jeruzalemske,

Gazelama i srnama poljskim:

Ne budite,ne razbudjujte

ljubav moju,

Dok ona sama ne htjedne!