Vjetar raznosi posljednje tragove
toplog ljeta
ogoljeli sivi kamen nepomično šuti
dok valovi po njemu brišu
ostatke uspomena
Valovi šumni nailaze
valovi puni nemira i tajna
vječno pjevajući istu pjesmu
Dršće šutnja
siva šutnja opustjele obale
dok galebovi morski kruže
iznad mutne,ustalasane vode
Gledam more,obalu i kamen
dok moja duša tiho snatri
gledam galebove što odlaze
a srce mi trepti
sjećajući me na jedno ljeto
puno nemira
i plavetnila nečijih očiju