Mreže snova noćas su bile prebogate, izvukla se i jedna uspavana zmija i otplovila svojim putem.

Ovo mlado jutro, tako prepuno mirisa ranog kišnog proljeća proglasilo me nevjernom na 8 minuta i zaustavilo se u trenu u jednostavnosti tvojih postupaka otkud ne čitam nikakve priče sa zapletom i trajanjem.

Nenaviknuta sam na usne koje drhte, na ruke koje traže.

U svojoj zavjetrini dalekih sjena gledam te prepune mreže snova i osjećam se ne kao lovac, već kao Gorgona, ulovljena u vlastite mreže obmana, iluzija i lutanja između dva svijeta sumraka, tamo negdje u proširenim zjenicama nečijeg oka.

U zraku lebdi tajna šifra, drži me budnom i postavlja jasne kristale mog puta između ta dva svijeta sumraka i sjena.

Pjesma je ostala bez refrena, samo sam ja ostala ona ista.

http://shadowofsoul.blog.hr/

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php