Mreže snova noćas su bile prebogate, izvukla se i jedna uspavana zmija i otplovila svojim putem. Ovo mlado jutro, tako prepuno mirisa kišnog ljeta, proglasilo me nevjernom na 8 minuta i zaustavilo se u trenu u nekoj jednostavnosti tvojih postupaka iz kojih ne čitam nikakve priče sa zapletom i trajanjem. Nenaviknuta sam na usne koje drhte, na ruke koje traže. U svojoj zavjetrini dalekih sjena gledam te prepune mreže snova i osjećam se ne kao lovac, već kao Gorgona, ulovljena u vlastite mreže obmana, iluzija i lutanja između dva svijeta sumraka, tamo negdje u proširenim zjenicama nečijeg oka. U zraku lebdi tajna šifra, drži me budnom i postavlja jasne kristale mog puta između ta dva svijeta sumraka i sjena. Pjesma je ostala bez refrena, samo sam ja ostala ona ista.