Pjesma čovječanstvu

Kad volim

Ja s vjetrom letim ,

U čarobnu zemlju ispod duge-u ljudska srca;

Kad volim,

Suza nije prokletstvo nego blagoslov,

Jer čovjek koji nikad nije plakao ne zna što je ljubav;

Kad volim,

I smrt skida svoj crni žalobni veo s lica života,

Da svijetu pokaže svoju ljepotu;

Kad volim,

I tužna sjećanja-što kao grimizna sjenka vječno lutaju dolinom smrti-,

U čarobnim taktovima škotskih gajda,

Svoj dom pronađu,

Da ih uspomene vode od duše do duše najmilijih;

Kad volim,

Ja u sunčanoj zraci svjetom letim,

Da se u tami ljubim s dalekim samoćama,

Da i u tami jednom ljubav nikne,

Kao cvijet za zaljubljen svijet;

Kad volim ,

I najtužnija pjesma raskrili svoja umorna krila, ko' mlad leptir,

Da svijetom leti od srca do srca,

Kao poruka nepobjedive ljubavi;

Oh, Bože, Kad volim,

Priznajem ti: Ja ću i u krilu smrti pjevati,

Kao što violina pjeva-kad je u ruci drži stari maestro,

Dok korača u susret smrti;

Kad volim,

Ja sam kišna kap na drhatvom licu pustinjske ruže,

Obasjan mlazom sunčeva sjaja i osmijehom ruže,

Ljubim lice Zemlje,

Kao što dijete ljubi lice majke,

Kad volim svijet,

Kao što volim ženu svog života,

Zemlju zaljubljeno gledam očima astronauta iz dalekog svemira,

A čovječanstvo kao pjesnik svoje pero.

Kad volim ,

Stih je moja domovina,

A pjesma čovječanstvo.

©Walter William Safar

 

Amazing Grace

 

What The World Needs Now Is Love