PJESMA

Oblikovani svijet
proživljeni.
Vrtim se u krug u potrazi za izlazom.
Za ničim ne žalim.
Ne žalim ni za čim.

Ljudi ne prestaju prolaziti
ko plima u neprestanoj povorci.
Zastajem, očekujem?
Možda sanjam.

Vi ljudi, iskrivljeni,
slatkasti, laskavi,
nasmijani,
razočarani, prazni, tonući...

Treba mi zrno hladne pameti.
Na sprovod mogu,
na vjenčanje ne mogu.
Misliš li da znaš odgovor
ti drago mrtvo lice?

Još stojim,
gledam bez vida,
tisuću kapljica rasprskavajućih,
ravnodušnih.

Moram, moram...
Smijati se, biti u svijetu,
oblikovanom.
Zašto se ne mogu sjetiti
riječi najdraže pjesme?

Ne znam što sam sve zaboravila ?