Može li mi tko ukrasti sjećanja, koja gore, plamte, kao vrelina užarenog pijeska pustinjskog,koji nije vreliji od moje vatre iskonske u meni? Samo onaj čija duša u pijesak ovaj uranja,zna koliko uspomene žele zagrliti proživljene trenutke nezaboravljene vječnosti..Bješe li to Ljubav? Samo odbljesak svih odbljesaka..to bješe to..tada..i ostade u nama..da plamti i boli..Dodirom koji čeka uzdignuće nas iznad nas..I uranjanje u besmrtnost ljubavi koja nikad neće prestati..
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
606
OD 14.01.2018.PUTA