Svaki dan donosi nešto novo svjetlosno, obojeno vatrenom bojom pitajući me uvijek i uvijek: postoji li duša?

Ne vidim je.

Osjećam je.

Gospodari mojim bićem, na ovom globusu starijem od vremena vodi me i provodi tajanstvenim putevima, kojima samo ona prolaziti zna.

Zašto me gledaš tim upitnim pogledom?

Zašto me ne pustiš, da sneno odmaknem pokret od sebe i zaustavim ga bliže srcu?

Između živih i mrtvih je sklopljen savez sna.

To je tajanstvena zemlja kroz koju prolazimo, odlazimo i ponovno dolazimo.

Zato me pusti, da prolazim tom zemljom, onako… kako samo ja znam.

Promiješaj par boja na dlanu i baci ih prema nebu, neka oboje ovaj hladni zimski dan.

Zazivat ću te imenom tvojim, a ne nečijim, jer kroz istinu dolazim do potpunog oslobođenja… duše.

Jesam li ja ono pitala: postoji li duša?

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php