Pitanja I

Zašto oblak ide baš u tom pravcu i tom brzinom?

U čemu je tajna po kojoj se sve pahuljice snijega razlikuju

jedna od druge?

Na koji način se svi suncokreti dogovore da gledaju u istom pravcu?

Kako bića iz drugih galaksija slikaju crteže u žitnim poljima?

Da li će čovjek ikada savladati nepokorive zakone prostora i vremena?

Kada će ljudi naći odgovore na ova i još mnoga druga pitanja?

Pitanja, pitanja...

Kraja im nema.

Bezbroj naizgled mudrih pitanja koja od pamtivijeka nikada nikome istinsku sreću nisu donijela ni tajnu života odgonetnula.

Koliko će još dugo učionice služiti kao stratišta na kojima se ubija poriv duša podsvjesno gladnih istinske sreće, vječnosti, ljubavi i blaženstva?

Bolje je postaviti jedno dobro pitanje, nego tragati za odgovorima milijuna besmislenih. Ali za to je potrebna iskrenost.

Prestanak opiranja porivu da se pronađe vječni spokoj, blaženstvo i izvor vječne ljubavi, koji život za životom strpljivo čeka u svačijem srcu da si postavimo prava pitanja i pronađemo odgovore na njih.

Tko god iskrenosti ima, gdje god bio i tko god bio – svoje odgovore će naći.

Vrhovni Stvoritelj, prijatelj svih živih bića i zakonodavac, utisnuo je svoje odgovore u prostranstva oceana, u sunčeve zrake, u brzinu vjetra.

Ukopao ih je u grudi zemlje i objesio ih je na zvijezde – kao blještave čavle zarivene u crnu pozadinu.

A tko ih pročitati može?

Samo oni koji istinski žele uzvratiti na Njegovu ljubav; mudraci prezreni zbog svoje mudrosti, sveci zaboravljeni zbog svoje strpljivosti, asketici ismijavani zbog svojih strogosti; poznavaoci istine koji srcima svojim upijaju besmrtna uputstva Bhagavad–gite.

Ono što ih čini velikima, njihova je želja da poruke Božje prenesu bez izmjene, bez oduzimanja ili dodavanja, onako kako se one već vjekovima prenose s koljena na koljeno, od jedne generacije do druge.

Oni su kao ptice koje još od praiskonskih vremena lete na posve isti način.

Na isti način šire svoja krila, na isti se način otiskuju niz vrtoglave klisure, na isti način poniru, obrušavaju se, koriste zračne struje i jedre, slobodne, samo sa Suncem iznad sebe.

Tu mjesta za pokuse i nove trikove nema. Sve što je povoljno, već je odavno u primjeni.

Zašto oni žele da im se i drugi pridruže na putu do dalekih predjela gdje rođenja, bolesti, starosti i smrti nema?

Ljubav.

Ljubav, samilost i sažaljenje – samo su neke od njihovih bezbrojnih odlika.

Oni su sposobni razbiti ljusku iluzije svakoga tko im iskreno i ponizno priđe s malim, ali značajnim pitanjem – “Tko sam ja?”

Malinska, 29/07/02