Hoće li se polovičan čovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoće li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noći i krenuti prema tragu Mjeseca što se još ocrtava na tamnoplavom baršunu neba?

Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savršen sklad njegovih misli. Mislio je da je besmrtan u trajanju trenutka, ali sa prvim naletom mog nemira stvoreni su tragovi nemira njegovog svemira.

Svakog četvrtog dana pohodiš me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i šapćeš mi u praskozorje o jutarnjem nebu, a ono ostaje pustinja nakon tvog odlaska.

Pitam se, jesam li previše vjerovala anđelima, koji su mi pričali priče o tebi?

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php