Željela je dostići nebo svojim očima

I priviti oblake na svoje grudi.

Željela je nositi sunce u kosi

I putovati s vjetrom.

Željela je imati more i cvijeće,

Zvijezde i zore,    

Ali sve što je imala

Bilo je jedno srce

Koje je u tišini

Vapilo za prijateljstvom.

Ovo su male riječi koje ti nudi ovo srce, koje je napokon u zamršenom kretanju i nepoznatoj strogosti sudbine pronašlo ono pravo istinsko prijateljstvo, pronašlo tebe. I kad bi barem mogla strgnuti ovo tijelo kao i odjeću sa sebe, da ti pokažem svoje srce tako iskreni i bez srama, da ti pokažem kako ono svim svojim snagama kuca za tebe. Kad bi ti barem mogla pokazati srce i stati pred tebe tako besramno kao dijete pred majku bez licemjerja i bez maski pod kojim skrivamo svoje pravo ja.

P.S.  Nikad nije kasno za prave riječi, ni nakon ovako dugo vremena, prijatelju!