Jesi li ikada kušao sol

Jesi li ikada kušao sol
Tajni njezin spektar
Taj živi kristal gol
Njegov opor nektar

U kristalu milenijske brojke
Čine radničku paletu
Čine muku svijetu
Čine bol

Jesi li ikada kušao sol
Na vrh jezika da znaš
Da se topi ovlaš
Kao život tvoj

Jesi li uistinu kušao sol?

Hodajući kapital

Ako nekoga ubiju

To je samo broj
To je samo još malo posla za mrtvozornika

Kuna više u džep pogrebnika
I malo više kuna u džep farmaceuta

Nešto dobiju i novinari
Od veće naklade
-Ako nekoga ubiju

A televizija ionako konstantno
Dobija bili mi živi ili mrtvi

Nešto zarade i raznosači novina
Derući se
-Ako nekoga ubiju

Tada je idealna je prilika
Za političku kampanju
I još je bolje pred izbore
-Ako nekoga ubiju

Više se poreza odvaja
Za sigurnost zemlje
Da još nekoga ne ubiju
-Ako nekoga ubiju

Pravosuđe izrađuje čitave
Projekte, zakazuje rokove
Uglavnom ljudi nisu ni
Svjesni koliki su kapital
-Ako nekoga ubiju.

Tajna

Odat ću Vam tajnu
Samo ovaj put
Jer živimo u formuli
Želja po jedinici vremena
Prošlo je svo vrijeme koje
Možemo zamisliti
Nema ni zrnca prašine
Koje nije već prije postojalo
Plutamo u hrpi
Otkucavajućeg blata
Gustom talogu vremena
Kojeg jedino možemo
Izmjeriti osmjesima

Vrijeme se mjeri osmjesima!

Opsesivno kompulzivno

Opsesivno kompulzivno
započinjem dan
Opsesivno kompulzivno
Ja perem zube
oblačim odijelo
napuštam stan
Opsesivno kompulzivno

Opsesivno kompulzivno
ja pozdravljam ljude
Opsesivno kompulzivno
Izvršavam rad
nestrpljivo čekam
ne znam ni sam
Opsesivno kompulzivno

Opsesivno kompulzivno
izbjegavam sukob
Opsesivno kompulzivno
Ne podižem glas
ne poduzimam ništa
očekujem spas
Opsesivno kompulzivno...

Tamo preko puta

...živim preko puta
budućnosti u malom
stanu sa pogledom
na vjećnost...

Na prozorima crvene,
žute i zelene zavjese
satkane od
sjećanja

Mali okrugli balkončić
moja je pozornica
gdje se daju
meni omiljene
predstave

Publika je raznovrsna
nekad dobra
nekad nijema
ali nikad
dovoljno
zabavljena

Plašim se dana
kada bi moja
pozornica mogla
postati dio
publike

...živim preko puta
budućnosti u malom
stanu sa pogledom
na vjećnost

Baš svi

Svi su ti ljudi
Sada mrtvi
I ona djeca
Što još nisu
Ni govorila
Sav taj naraštaj
Je mrtav
I svi golubovi
I galebovi
Što su letjeli
U nebeske visine
Svi su mrtvi
I svi oni majčini ukori
I sve svađe sa bratom
I tučnjave sa sestrom
I svi oni sitni
I manje sitni prekršaji
Svi su mrtvi
I sve nepravde i mučenja
I krađe i parničenja
I prevare
I osude
I spletke
I trovanja
Svi su mrtvi
I pokude
I pohvale
I idiotizmi
Kakvih nema
Svi su mrtvi
I dobre šale
I pametni razgovori
I duhovna uzdizanja
I bolest
I jad
Svi su mrtvi
I slomljena srca
I najveća razočaranja
I pjesme
I zabijene zastave
I otkrivena blaga
Svi su mrtvi
I šah
I polja žita
I predivne obale
I prve ljubavi
I lov
I tjelovježba
I bolje sutra
I zalasci sunca
I sutra je novi dan
Svi su mrtvi
I puste sanje
I sretna dokolica
I rijeke i šaš
I duboki hlad
I pijanke
I pečenke
I smijeh
I krik
Svi su mrtvi

Poznam svakog od vas (Mršavi pas)

Rekao bih nešto Svima onima koje dobro Poznajem A nikada ih nisam vidio Rekao bih im nešto iz srca A vi im prevedite Jer sami neće moći (a ni htjeti) Rekao bih vam ovako Direktno Nule ste sa malom mogučnošću popravka Ako to navrijeme shvatite Bahati ste ološ Što se podmećete šarmom Može vas se prepoznati po tome Što se prvi nasmijete vlastitim šalama A posljednji tuđim Vaša je nervoza Vidjela toliko vašeg nasmiješenog Odurnog lica Za kojeg poneki Zamislite misle da je odvažnost Vaša drskost graniči sa ludilom A vaše ludilo ste vi sami I svi ga mi ispaštamo A vi im dešifrirajte Jer sami neće moći Pa ta vaša sebeljubljivost Zamagljena dimom cigareta Ali vi ste strahovito samostalni I slobodni Samo imate štake na rukama I vjerujte saznat će se sve I nećete utajiti ni jednu jedinu laž Ni sumnjivu nakanu Ni loš izbor Ni lažnu pravednost Ni jedno slovo Ni jedan odglumljeni osmjeh Ni pogled Nećete sačuvati ni vlastitu volju Koja nemilosrdno gura sve ispred I oko vas Vi ne volite ni Sebe,a kamoli druge Vi volite gledati Tuđe reakcije Na vlastite provokacije Vaša tobožnja kreativnost Samo je nezreli prkos Vaša pravda Samo je odgajana nepravda Spremna na sve Jedino je vaša ljutnja iskrena Jer vi se nikad ne ljutite Uzalud Neiskreno Kao što se radujete Najviše tuđoj sreći A vi im odgonetnite Jer sami neće moći Dok čekam Crveno... Dok čekam U procjepu Vremena Snatrim Sudbinu Mokrog kremena Žuto Zeleno... Crveno... Dok čekam Zeleno Da krenem Kroz zadane Putanje Na tragu elektrona Neke nuklearne elektrane Žuto... Zeleno... Žuto... Zeleno Dok čekam Kao što svi čekamo Mjerkam Zvjerkam Popunjavam Zadnje obrasce Ugovora ispunjavam Crveno...   Čovjek i more Slobodaru, ti ćeš uvijek voljet more! Jer ono je odraz čovječje nutrine. U vrtlogu voda, što skriva ponore, Vidiš dušu svoju, bezdan pun gorčine. Ponekad zanesen svojom vjernom slikom, Miluješ je rukom, pogledom što sanja, Pa bol srca mine , omamljen urlikom I pljuskom valova s jezom uzdisaja. Zagonetno mračni vi ste obadvoje. Tko zna što ti duša, o čovječe krije? More, mrak dubina čuva blago tvoje -nitko vaše tajne još prozreo nije. Vazda boj bijete, a istog ste bića. Od iskona borba bijesni svakog trena, Jer volite samrt i krvoprolića, Suparnici vječni , braćo nesmiljena! Baudelaire   TRENUCI Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio. Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema. Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada. Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao. Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni. Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao. Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem. Jorge Luis BORGES izvor  http://vapaj.blog.hr/ http://putsvijesti.com/