Petar Hektorovic!

Petar Hektorovic je poznat po svojoj poemi Ribanje i ribarsko prigovaranje i on je porijeklom sa otoka Hvara a skolovao se u Splitu iz filozofije i latinskoga jezika. Kako je zivio u jednom jako znacajnom vremenu na prelazu iz 15 u 16 stoljece, tocnije od 1487 do 1572 koje je u Hrvata unekoliko najplodnijim i najljepsim periodom u njihovoj povjesnici pak je ova hrvatska renesansa jednakovrijedna svakoj drugoj renesansi.Medutim mnogi vrlo uticajni i valjani pisci i povjesnicari nisu se bavili Hektorovicem. Na primjer Krleza se nije bavio Hektorovicem iako je posve sigurno njemu bio poznat. A nisu se bavili jer temetski Hektorovic nije odgovarao njihovom duhu. Krleza je vise bio usmjeren prema kontinentalnoj Hrvatskoj i literaturi na kajkavskom dijalektu mnogo vise nego prema dalmatinskoj cakavici. A drugi razlog je u tome da mnogi nasi proslavljeni pisci i ljudi od pera nisu nikada ribarili pa im je ribarenje bilo nepoznato docim kod Hektorovica upravo ribarenje jeste ono bitno. I on postavlja jedno jako znacajno pitanje: "Znas ko je bogatac pun blaga zadosti?" Pa na njega odgovara da je to onaj ribar koji ribari morem:"Ribam da je more dom, toj moz' viditi. Na suhu ne more nijedna ziviti..." Pa smo mi unekoliko kano ribe u moru i u jatima docim nam je samo more nasa domovina. A kao ribari mi ribarimo pak lovimo razne ribe, a to ce reci nase prijatelje, nasu bracu i sestre, nase zene ali i filozofe i znanstvenike,pjesnike i pisce i svekoliku mladez kojoj uprav ribar mora primjerom biti. A ribar ribari ostima, udicama, parangalom i mrezama pa je i sam nas zivot kao nasa oprema za ribanje, nesvrsen, nedovrsen, manjkav bas kao ribarska mreza " od prozori bud znan: oka su u mrizi, ku kad iztegnu van kroz nje more bizi." Pa nam tako prema Hektorovicu zivota bizi kao sto more iz mreza nasih bizi, pa je filozofu zadaca da se poduhvati toga zivotnoga trajanja. Medutim filozofima jesu stvari ovoga svijeta teske " u ruci zlatne knjige, druzba da mu je ". Jer filozofi su u svojim ispitivanjima nebesa i zemlje zapravo vjecni usamljenici. I Petar je usamljeni starac kojem drustvo prave dva ribara na njegovom putovanju barkom. Ovo ribarenje pada vjerojatno negdje okolo 1557 godine. Petar je u to doba ribarenja imao 70 godina dakle bio je starac kako se nadaje iz njegovijeh zapisa: "Odkle dojdoh na svit i po njem putuju, od sedamdeset let dalec se ne cuju, ka mi starost dase i ne znam odkuda prid mnom ne gatase nigdar se taj cuda. Gatku izrecenu ja bolje ne svit saj, ni liplje odrisenu ne slusah neg je taj."Petar je bio odusevljen tom spoznajom ribara da je more kano dom, kano domovina i da je sveza zivoga bica ribara bas to plavo more, te velike ribe i te mrize i taj kamen bijeli kojeg ima Dalmacija pa on zapisuje: " Gdino ni junak poskakuje od kamenka do kamenka" pak je istina da svaki istinski ribar poznaje svaki kamen svoga mora. Ti su ribari zajedno sa piscem uhitili jednog velikoga zubaca " ki prilican bise k jednom telicu...vidit ga lipota, cudih se uistinu kako mriza umota toliku tezinu." Danas u tome nasemu moru na zalost nema tolikih zubataca ako ih uopce vise i ima nego samo nekakovijeh sivijeh riba pak je znanost rekla da u tome moru ima preko 30 novijeh vrsta kojed nikada nisu ranije bile registrirane. Da je Petar Hektorovic obrazovan covjek svoga doba, da je on renesansni covjek najbolje pokazuju njegovi zapisi o porijeklu rijeka i potoka i zapisi o porijeklu rose. Prema ovim pitanjima on se ne razlikuje mnogo od drugih renesansnih pisaca koji raspravljaju o porijeklu duge, o tezini, o svijetlosti, o suncu, o mjesecu, o zvijezdama sjajnim i jos mnogim drugim prirodnim fenomenima; "Nu me poslusajte ric moju zoreci...odkuda tolika u gorah voda je?" Pa onda odgovara kako je uprav more sinje kojeg je posvuda krivac za to: "Mater nasu ovu po kojoj se hodi, koju zemlju zovu more svu obhodi." To se more uljeva u supljine razne "tanko se cideci tere sladko biva, na gore uzhodi timi supljinami, paka se slobodi izticuc rikami, tako t'voda zgora u more dohodi." Medutim ima u ovoj slici nekih nejasnoca pak se Petar dalje pita : "Je li toj istina, nu mi reci sada, da svaka tezina zgora doli pada. Misli kako more nagoru uzajti?...Jes vidil vrucinu koliku moc ima" pak " u vidru vodeno k nebu dno upraviv." Tako se onda desi drugaciji prirodni dogadaj da "potanko kad skupij dosta tej mokrine, oblakom zastupi nas i strane ine iz koga padaju dazji, snizi i gradi." Docim kada je rijec o porijeklu rose onda nekako stvari drugacije stoje pa se ta mokrina na razlici temperatura hvata za travu i Hektorovic kaze da je u svim ovim pitanjima jos i Jevrejski kralj Solomon kojeg on naziva Salamun bio u pravi i govoril istinu.Eto tijem se pitanjima i kojekakvim drugim bavi Hektorovic u svome spijevu Ribarenje i ribarsko prigovaranje pak je rijec o spijevu koji je jako daleko od takozvane dijalektalne poezije kako se to imalo obicaj kazivati. "Istinu od toga, zna l'pilosopiju, taj vitez od koga take hvale diju." A o filozofiji unekoliko Hektorovic pjeva u Drugom danu spominjuci velikoga splicanina Marula Marka ali i grckoga filozofa Pitagoru kojeg on pise kao Fitagoru za koje Hektorovic mni da je citalac za njih cul i knjige njihove ctil " ke se raznesene po sve svita kraje, cudno naresene svake slasti slaje." A kao takav veliki i vrsni Splicanin Marul Marko za Petra hektorovica predstavljase ikonu svetu jer bijase rijec o cojeku i piscu " ki svojom dobrotom kud god je hodil i svetim zivotom svim je bil drag i mil". Danas je pak malo takvijeh pisaca i takvijeh rodoljuba. A sto se pak takozvanijeg bugarscica tice koje je Hektorovic zapisao one se sve odnose na vrijeme turskoga zaposjedanja Balkana pa je unekoliko cudno da nam svekolika narodna poezija pocina na Turskome slucaju ali i nije cudno ukoliko imamo u vidu kolku je stranost predstavljao muhamedanski elemenat krscanskoj Europi da se ta Europa i dan danas od toga oporavlja mada, kako smo svjedoci evo joste nekijeh 6 stoljeca, valja imati na umu da je vjerski princip jedan jer je i zbilja kojom se bavi takoder jedna a ne mnoga. Pak je nama danasnjima cudno da i nakon tijeh 6 stoljeca na istome prostoru i sa istijem ljudima ima toliko zle kobi i jada. Odatle nije za cuditi da je Hektorovicu stalo do misljenja ljudi u Dubrovniku koji ga i tamo caste kao velika muza mada, eto, sada stvari stoje tako da "dojde jedna cudnovata nemoc koju ti ne umim izreci i koja mi omrazi zivot moj...koja me dovede do smartnoga mejasa" valjda stoga sto mnogi ne razumiju da je njemu "dati na znanje sve ribanje moje i vas put moj pravom istinom onakav kakav je bio." A oni koji se pozivaju na njegovu Poslanicu Miksi Pelegrinovicu valja rijeti da je tocno da je Hektorovic zapisao "tako ti i mi i sve strane nasega jezika darze i scine bugarscice za stvari istine, brez sumnje svake, a ne za lazne kako su pripovisti nike i pisni mnoge." Pa je stoga on i rekao da je rijec o ribarima koji su "nista od ovoga a nista od onog slisali i s pomnjom slisajuci naucili." A sto su na primjer ti ribari naucili? Pa oni su naucili na primjer kako Hektorovic zapisuje "A dusom razum nas da vas vik oblada, svih ljudi, moj i vas, ne posad nazada, a razumom vaju bozja milost vela kojom se vladaju svi gradi i sela." Eto to su te poslovice istinite svih strana nasega jezika koje su ribari naucili a Hektorovic zapisao.

zlatan gavrilovic kovac