POZDRAV, Poezija kroz desetljeća naše prošlosti...

Petrovi Vjetrovi

Bila je to sedamdeset i druga.

Mi pioniri, sve drug uz druga!

Priredba školska u čast Prvog maja,

recital traje, nema mu kraja!

Velike rime o legendi, mitu,

o NOB-u i drugu Titu.

Na bini parola svih proletera,

u publici hrpa funkcinera:

jebemti, kakva atmosfera!

Drugarica Zebić znak nam je dala

da krene Internacionala.

Odjednom se prolomi nezgodan zvuk,

a u dvorani nastane muk:

to Petar pustio je vjetar!

Zvali u školu mamu i tatu,

držali slovo o prošlom ratu.

Došao lično i drug sekretar:

zar Titov pionir da pusti vjetar?

I to u takvom svečanom času?

To duboko vrijeđa radničku klasu!

Pozvali tajnu državnu službu

da otkrije terorističku družbu!

A Petar?

Tek dječak siromašan i plah.

Tri su dana doma jeli grah,

pa mu je bilo malo zlo,

pa mu je samo malo pobjeglo!

Bila je to osamdeset i druga,

Niš, JNA i drug uz druga!

Bratstvo-jedinstvo u istoj četi,

Petokraka zvijezda simbol nam sveti!

Ma, još se ježim kad se sjetim!

''Hej, Slaveni'', zastava vijori,

a, Petar se opet s probavom bori.

U stavu ''mirno'', nitko da mrdne,

a Petar opet, da prostite, prdne!

E, ljudi moji, frke grdne!

Prijavio Janez ''hrvaškeg hudiča''!

I onda opet počinje priča

o bratstvu-jedinstvu što ima ''vrednost'',

držao govor drug za bezbednost,

o Petrovom djedu, koji se krio,

u prošlom ratu domobran bio!

Jer dobro sve znaju i prate oni:

on pripada, kažu, ''petoj koloni''!

A Petar?

Dečko ni izdajnik, ni hulja.

Samo se prejeo, bre, vojničkog pasulja,

pa mu je bilo malo zlo,

pa mu je samo malo pobjeglo!

Bila je to dvije tisuće druga.

Sve sama gospoda, ni traga od druga!

Za LIJEPU NAŠU mnogi su pali,

sad se vrte u grobu, ej kad bi znali

kako su neki poslije krali!

Sreo sam Peru potpuno sijedog,

pogleda prazna i lica blijedog.

Sjeti se često Bljeska, Oluje,

kad popije koju, državu psuje.

Jebi ga, stari, šta je - tu je!

Dali mu otkaz u poduzeću,

sad radi na crno i kopa po smeću.

Za život sve manje on ima volje,

sumnja da ikad bit će mu bolje.

Sve oko njega jad je i tuga.

Utjeha njemu samo je cuga.

Suze mu krenu ko kapi kiše

za ženu i sina i ne zna više.

I Petar živi uz malu plaću, bijednu,

uz grah u pučkoj, tri dana u tjednu.

U životu mu nije baš sve jasno,

pa mahne rukom i pusti vjetar glasno.

***