(zaručnik)
Lijepa si,ljubavi moja,kao Tirsa;
I krasna poput Jeruzalema;
I strašna ko vojska pod stijegom.
Odvrati svoj pogled,
Jer on me zatravljuje!
Kose su ti kao stado kozje
Što se vere strminama Gileada.
Zubi su ti ko stado ovaca
Što izlaze iz kupelji;
Od kojih svaka blizanad ojanji
I nijedna nije bez janjeta.
Obrazi su tvoji kao polovice
sladuna
Ispod tvoje koprene.
Šezdeset je kraljica,
Osamdeset suložnica,
I bezbrojne su djevojke.
Ali jedna je golubica moja,
Jedina je savršena moja.
Ona je jedina u majke svoje,
Miljenica one koja ju je rodila.
Mlade su je žene vidjele
I blagoslivljale je;
Kraljice i suložnice
Slavile je:
"Tko je ona što se javlja
Poput zore,
Što je lijepa kao Mjesec.
Što je sjajna kao Sunce,
Što je strašna kao vojska?"
Ja se spustih u orašik:
Da razgledam mladice u dolu,
Da vidim pupa li trsje,
I cvatu li sladuni.
I ne znam kako...
Ali me moja želja baci
Na kola mojega puka,
U kola kraljevska!
(zbor muškaraca)
Vrati se,vrati-Sulamko,
Vrati se,vrati:
Da te gledamo!
(solist)
Zašto hoćete
Gledati Sulamku,
Što pleše ko u dva kola?
(zbor muškaraca)
Kako su lijepa
Stopala tvoja u sandalama,
Kćeri kneževska!
Obline bedara tvojih
Nalik su ogrlici,
Djelu vična umjetnika.
Pupak je tvoj kao čaša
U kojoj ne manjka vina.
Trbuh ti je hrpa pšenice
Ogradjena ljiljanima.
Tvoje dvije dojke
Kao dvoje lanadi,
Kao blizanad gazelina.
Vrat je tvoj toranj bjelokosni.
Oči su ti kao ribnjaci u Hešbonu
Pokraj vrata Batrabima.
Nos je tvoj toranj libanski,
Što stražari prema Damasku.
Glava ti je poput Karmela,
Pletenice poput grimiza-
I kralj se zapliće
U tvojim uvojcima!
(zaručnik)
Kako si lijepa,
Kako si zanosna,
O ljubavi,o kćeri naslade!
Stas je tvoj nalik na palmu,
A dojke na grozdove.
I rekoh:"Popet ću se na palmu,
I dohvatiti gronje njezine.
Nek dojke tvoje budu
Poput grozdova;
Miris daha tvojeg
Poput jabuka,
A riječi
Poput vina vrsnoga!
Pravo prema ljubavi mojoj,
Kao što ono navire na usnama
Onima koji snivaju."
(zaručnica)
Moj ljubljeni je moj,
A ja sam njegova.
I on svoju žudnju
Okreće k meni.
Dodji,ljubavi moja,
Podjimo u polja!
Noćimo u selima,
A u zoru ćemo poći
U vinograde,
Da vidimo:
Pupa li loza,
Cvatu li izbojci,
Cvjetaju li sladuni.
Ondje ću ti darivati
Poklon svoje ljubavi.
Mandragora miriše;
I pred našim je vratima
Svakovrsno slasno voće
(novo i drevno)
Koje sam sačuvala za te,
Ljubljeni moj!
O kad bi mi bio brat,
Što sisao je prsa majke moje!
Kad bih te vani srela,
Mogla bih te cjelivati,
A da me ne preziru.
Povela bih te,
I uvela u dom majke svoje,
Da me ti poučiš!
Pojila bih te vinom mirisnim,
Napitkom sladunovim!
Njegova će ljevica
Biti meni pod glavom,
A desnom će me grliti.
Zaklinjem vas,
Kćeri jeruzalemske,
Ne budite,ne razbudjujte
ljubav moju,
Dok ona sama ne htjedne!
(zbor žena)
Tko je ona što se
Uspinje iz pustinje,
Oslonjena na Ljubljenog svoga?
(zaručnik)
Probudih te pod jabukom,
Tu gdje te je mati začela,
Tu gdje te začela
Ona što te rodila.
(zaručnica)
Stavi me kao pečat
Na srce svoje,
Kao pečat na ruku svoju!
Jer ljubav je jaka kao smrt,
A ljubomora je tvrda kao grob.
Žar je njezin žeravica ognja,
Plamen samoga Jahve.
Velike vode
Ne mogu pogasiti ljubavi,
Rijeke je ne mogu potopiti.
Tko ponudi sve bogatstvo
doma svojega,
Da kupi ljubav,
Steći će samo prezir.
Sestrica je naša mala
I još dojki nema.
Što ćemo učiniti sestrici našoj
U dan kad se o njoj govori?
Ako je ona bedem,
Gradit ćemo na njemu
Krunište od srebra;
Ako je vrata,
Prekrit ćemo ih
Daskama cedrovim!
Ja sam bedem,
Idojke su mi poput tornjeva.
I tako sam u očima njegovim
našla mir.
(zaručnik)
Solomon je vinograd imao
U Baal-Harmonu.
I povjerio ga čuvarima.
I svaki mu je za rod njegov
Morao donijeti tisuću srebrnjaka.
Moj vinograd pripada meni;
I meni je pred očima,
A tebi-Solomone-
Tisuću srebrnjaka,
I dvjesta čuvara roda njegova!
Tebe,koja boraviš u vrtovima,
Slušaju moji prijatelji:
Daj da čujem tvoj glas!
(zaručnica)
Požuri,ljubavi moja,
I budi poput gazele,
I mlada srndaća
Na gorama mirisnim!