Pero iz krila anđela

šumeći lepet krila nadamnom

moja duša otežala

nanovo pronalazi put

bjelina silazi na zemlju

nejasan lik,moje lice u zrcalu

gledam ga sa čuđenjem

nevidljiva mreža

razapeta između neba i zemlje

silazi njome jedan anđeo

uzima izgubljeno pero bijelom rukom

svijet i ja u slici

prelama se svjetlost duginim bojama

i dok noć riče,poput ranjene zvijeri

moje ruke ,ljubi blijeda zora

u polusnu drhtim, sva u bunilu..

 

Slutnje meke i mlake

otvaram teške vjeđe

anđeo mi se smiješi

slatki miris preplavljuje mi nosnice

ne,ne želim se još probuditi

visoko podiže ognjeni mač

nad mojom glavom,obranu i štit

zlo nevoljko odmiče putem

zaklanjam oči rukom

zasljepljuje me to plavetnilo

stazom kojom prolazi

ostaje razbacano cvijeće

ostaje miris vječnosti

 

Začuđeno otvaram oči

da li me je to anđeoska ruka dotaknula

mir polegao u mene

kao ptica u gnijezdo

veliko svemirsko jaje bubri

prije no što se rasprsne

u mnoštvo zvijezda

ispremješani glasovi

anđela i ljudi

sa šaptom odmiču

neznani svjetovi