Uredno sam dala spaliti
sve moje suvišnosti
sve moje neumjesnosti
zbog nekih umjesnih potreba
zbog nekih novih vidika
koje ću samo ja gledati
u misteriji novorođene slike
sa novim početkom
a starim okvirom..
Kremiranje u tišini
samo ja, i netko tko može sačuvati moj pepeo
u urni vremena
pa me rasuti
gdje ja želim..
Samo ja,
a tisuću pari očiju
žeđa da me rastoči
svojim rukama prospe
da se nikad ponovo ne rodim
i k sebi vratim..
Oči ptičje
vrane crne
ruke ljudske
duše bez duše
Ja sam mirna...
Bjesovi i lepet krila iznad barke
na kojoj urna plovi
i blagoslovni prijatelj,
koji će me ljubavlju zakriliti
moj pepeo u svoje srce sakriti..
Prostranstva čekaju nas možebite
gdje kljunovi razbijači
nikad doći neće...
Ti, koja si uvijek tu
i kad te vjetrovi vremena raznesu
opet ćeš mi doći..
Neprijetvorna i istinita,
lavica i kraljica
k tebi dolazim
još malo
tek brojim dane
kada ćemo se vidjeti
i pogledom
jedna u drugu uploviti...