Pekle su me Tvoje suze, ne pomažu – odmažu! Najviše razaraju Tebe!

To nisam tražio! To odbijam, to ne želim!

I ne brini, još dišem, prepoznaj znakove života – tebi srećo,

krvi moja, dušo duše, Tebi pišem, Tebi se veselim, Tebi stremim

Tebi se sa strane divim, i nikog nikad ne želim da krivim…

Tvoja ljubav grije, kad si radosna svako se tvoje oko božanski svijetli, meni smije

nemoj da ti bol obrve savije (Jesenjin u meni?)

KAD PRVA OLJUJA MINE VEĆ SE NOVA BURA SPREMA,

U ELEMENTU ISKONA VRIJE, VRTLOG ŽIVI, NE DRIJEMA…

*

Razumijevanje, nježnost, odanost i prisnost nisu samo tlapnje,

tek nada je samo produžena tamna sjena patnje…

*

brak (ni)je katastar, sotonska uknjižba

vlasništva nevinog ženskog tijela

do potrošnje, zasićenja, odbacivanja i prodaje kao roba

kastriranog božjeg djela,

smrt ljubavi, sramotna tvorba,

već utočišće dvaju usamljenih bića što su se jednom

- dal' zauvijek - splela

kš