Dojurismo do pedesetih

Suviše brzo čini mi se

Dan za danom

Tjerale nas obaveze

Učiti, raditi, sticati,

“Nešto” i “neko” biti

Uspjeti i imati…

I opet ništa nemati

Sve izgubiti

Od rata pobjeći

U drugoj zemlji se naći

Snaći i prilagođavati

Od nule početi

I ponovo učiti

Učiti, raditi, sticati

Uspjeti i imati

Šta imati?

Brige, strahove, umor

Nesanice, nevjerice

Jedno za drugo bezvoljni

Zlovoljni, nezadovoljni

Šta imati?

Godina pedeset

Prve znake starosti

Rana starost ili

Pozna mladost

I imati…

Stani!

Uspori!

Ništa više neću

Sada bi mi samo

Tako odgovarao jedan Raj

Samo da uživam

U tebi, u ljubavi

U mirisima i ljepotama

Cvijeća i drveća

Ptica i leptirova

Potoka i livada

I nikada mi

Baš nikada

Dosadilo ne bi

Raj gdje se ne stari

Ne žuri, ne brine, ne tuguje

Ne pati i ništa ne boli

Gdje se niko ne ljuti

I niko ne viče…

Kako bi mi samo

Godio jedan Raj

Pa da ništa drugo i ne znam

Šta čovjek uopšte

Za vijeka svoga

Saznati i može?

Mislim da ni i Adam i Eva

Da su znali

Da je ono što su imali

Bilo najbolje i najljepše

Saznati nešto drugo

Sigurno ne bi ni htjeli

I kako Raj

Može biti samo san

Možda da mi napravimo

Neki samo naš “Mali Raj”

Hoću samo da se osjećamo

Kao da smo u dvadesetim

Da vrijeme na način pravi iskoristimo

Hoću da te dugo

Dugo i često mirišem

I gledam

Kao svoj cvijet poseban

Hoću lice da ti dodirujem

Da te osjetim i milujem

Za nezaborav trenutka

Hoću da te volim

Mnogo više volim

Da vrijeme malo

Makar malo usporim