Uranjam....pa izranjam na svijetlo dana
pecam poput starog ribiča
plutam površinom mora
strmoglavljujem se kao kamen na dno...
isprva ne vidim ništa
samo zamagljenu,mutnu vodu
oslijepljena ,pipam oko sebe...
ništa,praznina,muk,tišina
jesam li na pravom mjestu?
voda se razbistri
progledam
gledamo se
oči i oči,ona i ja
prvo strah,a onda prepoznavanje
ta to sam sama ja
mojem potopljenenom,zatomljenom ja
jednom davno posramljenom
utišanom i sakrivenom
napokon došao je trenutak
da izroni i ukaže se
u svom svojem sjaju
bglavac
irida
edin.kecanovic
