Poletjela pčela mala
da bi cvijetu ljubav dala,
a cvjetić joj nježno vraća,
nektar, to je njena plaća.
Često leti pčela mala,
da bi cvijeće radovala
oplodit će mnogo cvijeća,
pelud, to je njena sreća.
Kad na cvjetić ona sleti,
pazi da ga ne ošteti,
miluje ga nožicama,
rilcem, krilom, dlačicama,
a cvjetić joj nježno daje,
pelud, nektar zagrljaje.
U ljubavi toj, bez jada
nesebičnoj od vajkada,
svatko svoju sreću ima,
svi su sretni, vjekovima.
Što naučit čovjek može
od pčele i cvijeta?
Da kroz ljubav i davanje,
prava sreća cvijeta.
irida
bglavac
