PASTORALE
O, kad bi nam, Isuse, anđelak mio
Tvoga djetinjstva tajne odao,
Znali bismo odmah koji dan je bio
Kad si prohodao.
I koje veselje Tvojih je bilo,
Dok si od radosti bučio;
I dok se nestalan iz krila u krilo
Hodati učio.
Zacijelo si pao kao svako dijete,
Al’ se nisi htio jadati;
Tada si već znao da ćeš prepun sjete
Pod križem padati.
Kada Ti odrasteš, mi ćemo bit’ stari...
O, da znaš kako će nam goditi
Da nas Ti (prosjake za koje nitko ne mari)
Možeš za ruku voditi!
[1942.]