Partizansko dijete!

(uz gusle)

Partizansko dijete

Vodi Tita na streljanje.

Mene bazično novac ne zanima

To je razlog zašto ja nemam para.

Nema Orhana

Ove godine

Za Bajrama.

Orhan zijeva

Na Braču se pravi vikenda

Vikenda je mala

Od stotinu kvadrata

Prodo bi taj svoju babu

Za kojih sto dolara

Zato je uhićen kao najveća greška

Hanđara koji je mislio

Da mi je dom Popovača

Jer se jošte ne zna pravo

Tko to vlada tamo

Hanđar bleji

Gdje ste gavrani bijeli

Jeste li jaja snjeli

Ili ste I vi mljeli?

De ti nama reci

Koje li si boje

Da bi mogli znati

Dali te se crvi boje?

Jebo majku na uranku

I oca na mirderu!

Đe si beže

Eno ih bježe?!

I ja uzimam blok I olovku

Kao Šeler aktovku

Tko je taj Šeler

Oni nikada nisu čuli

Jeli I on neki dasa

Što se skida do pojasa?

Majku ti jebu

I na uranku

I na mirderu.

Cijeli svijet zijeva od njega

I njegovih kodova

O pečenim volovima I

Rastvorenim utrobama

O zmajevima

I krstaškim ratovima.

Zijeva stari kreten

Mada je trebo biti pečen

Kao I mnogi na Balkanu

Što mu jebu njegovu majku.

Jer nam rat nije trebo

Jer je sve u Ustavu Tito sjebo

Ali je rata zato jer se drugima sanja

Kako je od kapitalizma kasna

Samo nekrofilna smjesa masna.

Ili moglo bi se reći

Da je rata zato jer je drugi preči

I zato što ga ljudi hoće

Mada se kasnije kazuje kao pokvareno voće.

Opći smjeh je

Jer ih vode na streljanje

Čitav svijet se smije

Od te bajne komedije

Koja je tisuće života odnijela

Kao matica brze rijeke

Koja odozdo nagore teče

Rimuj beže

Neka budala jezik steže

Kao kajiš ekonomista

Što čitave narode lista

Kao božansko biće

Listove svete knjige

Koja se od lijeva na desno I

Od desna na lijevo piše

Jer od Pisama svako dobro dođe

Jer nikakve razlike neimade

Jer je božansko sveto predanje

Majku ti jebe

Kamo sreće da me I to prođe

I da više o tome brige neimadem

Nego svetu slobodu uživat stanem

Rimuj beže

Jer takav su ti poso dali

Kako bi istinu pokakali.

Mada istina je jača

I od svakog bića slađa

Samo od drage nije tvoje

Koja je sa tobom čekala zore

Zore hladne

I nebeske

I rose posve nježne I meke.

Mnoge se države umotavaju

U crni flor

Mnoge države više ne postoje

Jer je njima do megdana sjajna

Mada je sve samo do znanja

Ali za znanje ti malo haju

Jer se samo parama klanjaju

Orhan zijeva

Jer Agim gleda

Jer je moje dijete

Trebalo biti za odstrela

Jer je multilateralan

Pa je za bratstvo Jevreja I Muslimana

Zato je ,kažu, dobar za odstrela

Pa nam je I ovoga puta

Obojici bilo ko prije mnogo ljeta

Kada skoro glavu izgubismo od traktora

Koji u zadnji trenutak stane

Pa glava na zemlju vlažnu I ovoga puta ne pane.

Neki kažu da smo sretni

A ja mislim da je samo važna

Glava bistra

I čista

Ko bijela halja mlade dijeve

Koja svakim jutrom smjelim

Broji tratinčice I krizanteme

Kako bi njima saplela vjenac cijeli

Što je na glavi bistroj

Ko lovor pobjedniku čistoj

Dočim mnogi travu pasu

Jer su bili za izdaju

I za paru masnu

Koji za ničiji život ne haju

Pa se zato više ničemu ne nadaju

Zijeva Abba ko stara krava

Što više nije za megdana bajna

Ni za slavu preko svake mire

Jer mu ispod kape

Svakojake budalaštine vire

Jer od Balkana

Nema više merakluka

Nego još samo uspomena osta

Da je budalasta svijeta bilo podosta

Orhan u nesvjest pada

Jer po njemu

Mene je trebala čekati

Popovača

Ali nisu znali

Da na ovom svijetu malu

Teško jeste samljeti

Gavrilović salamu

Svi gledaju narodnu psihu I psihiku

I Wundtovu psihologiju naroda

Svi se psihologijom I psihijatrijom bave

A zapravo su stvari jasne

Jer jedni peku volove

Drugi janje

A treći prase

A ja bih volio ajvara

Pa ga na krišku kruha topla

Sa maslom

Miješat stao

Jer od volova Hrvata

Prasadi Srba i

Janjadi Bošnjaka

Svijetu je dosta jada

Da sa tolikom nekrofilijom se hvata

U koštac

S mogućnošću slomljena vrata

Tako je I ovoga puta

Kao prije preko šezdeset ljeta

Moja sudbina trebala biti ista

Kao moga ujaka Camila Kovača

Zbog kojega je moja majka

Cijeli život kukala I plakala

Jer je lažno bio optužen od ustaša

Ali I od hanđara

Zbog čega mu je glava 43-će godine

Na rosnu travu pala

Sva je sreća da Alaha imade

Pa moja glava kao I glava sina moga

Ovoga puta ne pade

Eto toliko ja bih zasada reko

U uvjerenju da sam povjerenje steko

Od naroda I od svijeta sjajna

Kojem istina ne treba da manjka

Istina sveta I čista

Kao halja moje majke

Koja je svakim jutrom

Meni pekla medene kolače

Da ću jednoga dana

Biti slobodan kao muška glava