Blatno je nebo boli
u slomljenoj ljusci tuge,
gdje čuje se samo blues
u ispucanim zidovima povjerenja.
Vadim riječi iz ponora magle
kojima ti pišem pjesmu o suncu.
Istina je lakirana bojom paradoksa,
zar ne vidiš?
Otvori stklenku iskrenih riječi
da nebo opet bude
harmonija vjernosti,
pa će i magle isčeznuti
u tragovima zaborava.
Ali pusti pjesmu nek' se
napiše do kraja.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
767
OD 14.01.2018.PUTA