Bilo me po mnogim stazama, neprohodnim putevima tuđih osjećaja, misli i nadanja.

Uz hrid sam stajala i mračnom vodom me oblijevalo more tuđih suza. Zbog tih bura i oluja nisam mogla prepoznavati tanki trak svjetla što se uvlačio u nabreklu tamu i probijao njenu moć.

Pamtim vrijeme ruža u mojim očima, pamtim korijen trave kako daje mladu vlat spremnu primiti vrelinu sunca. To zrno sjemena posijano u naše duše počelo je nicati, satkano krhkim dodirima ruku i usana.

Kad ti na usnama zaleluja moje ime, a u oku ozrcali zelenilo mojih, ugasit ću žeđ na tvojoj duši i odvesti te tamo gdje nas samo ptice mogu slijediti.

To je taj svijet, koji ti još nitko nije pokazao.

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php