Kad mećava puteve zamete i
u hladnoj noći
tišina te obavije,
sjeti se mene i
kroz pahulje
dozovi sjećanje.
Inje na staklu
neka te vrati u voz
gdje gitara svira,
mi pjevamo
našu baladu i
šaramo po staklu.
Napiši na staklu
naša imena
ali ne tuguj za nama,
pamti me kao prijatelja
kojeg odnesoše
vozovi uspomena.
Pamti me
kad ti srce tuče
zbog zime romantične,
voli sjećanje i
naše juče.
Biću ti prijatelj u
svim mrazevima,
dašak vjetra na
tvojim usnama.
bglavac
irida
edin.kecanovic
