Da samo jednom
spustim svoje usne
na tvoj topli dlan
makar trajalo trenutak
moje življenje,
makar moj let
ne vidio novi dan..
Da me nježno
okom svojim pogledaš
ljepotu moju krhku
u srce utisneš
a onda me zaboraviš..
Nije li naš susret ipak
u vrtlogu trajanja
samo djelić sna?
Ja ću se opet
noseći tebe u sebi
u visine vinuti,
u oblak se rasplinuti,
a ti ćeš i dalje
snjegove nove ispraćati
i dlanove svoje
nekim novim pahuljama
pružati...