Gle,tamo u daljini!
Opet dolaze oblaci,
prepuni snijega!
Donose zimu,
studeni dah,
artičkoga brijega!

I evo ih,već se
redaju iznad
grada i dok dan
u večer prelazi,
snijeg počinje
da sipi, da pada.

Pahuljice,jedna sa
drugom za ruku,
se spuštaju u nizu,
a onda...
neke prizemlje skupa,
neke se razdvoje,a neke
ostanu sasvim blizu.

Pahuljica.Tako krhka i slaba
dok svjetluca na suncu
il' mjesečini, a tako
jaka,silna i močna u
snježnoj lavini.

Pahuljica to čudo prirode
često kratkog' života,uvijek
iznova me zadivi njena krhkost
i njena snaga,taj čudesni
sklad,ta ljepota!

Sifi; 12.02.`13

Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC SOME RIGHTS RESERVED