SVJETLOŠĆU SVEMIRA SVAKOG SE DANA IGRAŠ. TI NJEŽNA GOŠĆO MOJA,STIŽEŠ U CVIJEĆU I VODI. TI SI VIŠE OD OVE BIJELE GLAVICE,KOJU KO GROZD SVAKOG DANA RUKAMA SVOJIM STIŠĆEM. NIKOME NISI SLIČNA OTKAKO JA TE LJUBIM. DOPUSTI DA TE POLOŽIM IZMEĐU ŽUTIH VIJENACA. TKO TI ISPISUJE IME SLOVIMA OD DIMA MEĐU ZVIJEZDAMA JUGA? AH,PUSTI DA SE SJETIM KAKAVA SI BILA ONDA KAD NISI POSTOJALA.. VJETAR NAGLO ZAURLA,U ZATVOREN PROZOR MI BIJE.NEBO JE MREŽA PREPUNA TAMNIH RIBA. SVI VJETROVI OVDJE PUŠU, SVI ODREDA. KIŠA SE RAZODIJEVA. PROLAZE U BIJEGU PTICE. VJETAR. VJETAR. SAMO SE SE JA BORITI MOGU PROTIV SILE LJUDI. OLUJA U HRPE ZGRĆR SUHO LIŠĆE I ODVEZUJE ČAMCE ŠTO NOĆAS PRISTAŠE NA NEBU. TI SI JOŠ OVDJE.AH, TI NE BJEŽIŠ. TI ĆEŠ MI ODVRAĆATI SVE DO POSLJEDNJEG KRIKA. PRIVIJ SE SVA UZ MENE KO OBUZETA STRAHOM. IPAK JE KROZ TVOJE OČI STRUGNULA ČUDNA SJENA. MALA,JOŠ I SAD MI DONOSIŠ CVJETOVE KOZJE KRVI A ČAK SU TI I GRUDI MIRISNE. DOK TUŽAN VJETAR JEZDI I UBIJA LEPTIRE, LJUBIM TE,I MOJA RADOST GRIZE TI USTA OD ŠLJIVE. KAKO TI BJEŠE TEŠKO DOK SI NAVIKLA NA ME, NA DUŠU MI SAMU I DIVLJU, NA IME KOJE PROGONE. KOLIKO PUTA VIDJESMO BLISTAVU DANICU DOK SE LJUBLJASMO U OČI I SVITANJA KAKO SE NAD NJIMA ŠIRE U KRUŽNE LEPEZE. MOJE SU RIJEČI PO TEBI U MILOVANJU ROSILE. ODAVNA LJUBLJAH TI TIJELO OD SUNČANA SEDEFA. ČAK VJERUJEM DA SI GOSPODARICA SVEMIRA. DONIJET ĆU TI S PLANINA RADOSNO CVIJEĆE COPIHUES, LJEŠNJAKE MRKE I ŠUMSKE KOŠARE POLJUBACA. HOĆU DA RADIM S TOBOM ONO ŠTO PROLJEĆE RADI S TREŠNJAMA.