Kad zvjezdano nebo izgleda poput mreže sirenskih pjesama i kad znam da ću u ovom čudnom osjećaju izmisliti još ljepši dan za tvoje lirsko srce, vrata koja se iznutra otvaraju više neće biti zatvorena mojoj duši.
Netko me voli, netko je uz moje lice udahnuo svoj otisak duše pa je ispio i onaj zadnji gorak okus jutarnjeg neba.
Za kristalnu misao ne treba neusporediva ljepota vječnosti, potreban je tek osjećaj savršenosti ovog dana, koji se odražava u tvojim lijepim plavim očima.
Kroz prozor polako promiče dnevna siva svjetlost i ustupa mjesto noćnoj tami, koja uvijek zna svoje mjesto u kutu moje male sobe. Tamo sjedi i čeka.
Isto tako sam i ja dugo čekala ovaj dan kad ću u tim čudnim konsonantima pronaći ljepotu vokala i zaokružiti to “jučer” u naše plavo “sada”.
http://www.digitalne-knjige.com/p174.php