Otškrinuh vratnice snova
i kroz njih lagano provirim
laste poletješe na vrh krova
preplašene, kako da ih smirim?
Vjetar jesenji uniđe mi u dušu
sjećanja bolna sam dotakla
po prozorima kišne kapi
crtaju ruže od stakla
Šapat mog anđela
na trenutak me smiri
"Snivaj probuđena dušo
dotakli su te stihova leptiri!"
Prostori plavi gdje sjene noćivaju
preplašit me više ne mogu
sklapam u tišini ruke
molim se graditelju, Bogu
Otškrinuh vratnice snova
dugo su zatvorena bila
iskoračujem kroz njih
lepršajući kao vila
irida
bglavac
