Kao putnik kroz vrijeme, zagledana u bijelog leptira, doplutala sam i do tebe.
To vrijeme što, je uvijek uzimalo određeni drhtaj tijela, određeni dah, određeni otkucaj srca, naslonilo se nedavno na moje rame i ostalo.
Procvale usne i nježan vjetar oblikovali su jedan dan u mom životu kad sam u svom centru osjetila trag zvijezde što tone u sebe.
Bezbrojnih želja, koje su do sad carovale, više nema.
Samo jedno osvježenje, nakon mnogih godina provedenih u disharmoniji sebe i svog bića.
I dalje, zagledana u bijelog leptira, uzela sam tvoju ruku i povela te negdje, gdje se žuti disk polako diže sa istoka i gdje nam je nebo naklonjeno malo više, nego inače.
To modro nebo nije od nas dignulo ruke.
Polako smo mu prišli i prihvatilo nas je. Hvala mu.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
