Kad nam se Mjesec sinoć objavio u svom punom sjaju, od moje svijesti više nije ostalo ništa.
Odnio si mi osmijeh daleko u zemlju ljubavi i pustio ga na dno morske školjke otkud se čuju daleki šumovi oceana.
U podivljalom moru grudnog koša što skriva srce zaboravljeno od vremena, poveo si me preko mosta kojeg sagradih kad pronađoh svoju rijeku.
Imao si pravo tri puta zazivati moje ime i odustati ili ostati.
Ostao si i vratio taj osmijeh na usne, a na svoje lice zakitio ružu tišine i trnje bacio u beskraj tame.
Jutro nam je donijelo naše prvo buđenje, nisam se usudila pogledati dok me nisi poljubio.
Tako mi je započeo dan.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
