žar dostojanstva

ne vrijeđaj

jer ne znaš kako je godinama

u tamnici ležati, a do tebe ne dopire zraka sunca

 

da, baš ti,

neka ti „svijest proradi“

više nije zabluda kako snovi nisu ostvarivi

ali zapamti,

čovjek ostajem i uvijek ću biti!

 

zamisli slovo na papiru

otisnuto, crnom tintom pisano,

a činilo se nesavladivo, moćno

na kraju jedne staze

postaje krhko

lomljivo

 

da, baš ti

što ne razmišljaš prije nego

izustiš nesuvisle riječi bez razmišljanja

a znaj,  pukne konopac

na kojem  ljulja se život koji voliš

 

ponavljam,

da, da, baš ti

što duše dvije svoje duše imaš

moraš znati,

da imaju je i drugi

samo, čovjekom ostati

dok gaze po tebi

nije zahvalno,

ali nikada neću priječi preko svojih riječi

 

mirno spavaj i neka ti je vožnja u snovima duga

opusti se i uživaj

da, baš ti,

nisi više izabran za kraj